среда, 20. мај 2015.

Šta je reciklaža?

Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada
ponovno korišćenje.
Reciklaža je organizaciono tehnološki proces koji neke
materijale (staklo, plastika, papir, metal, guma…)
sakuplja, sortira, dekontaminira, a potom se ista preradjuje u osnovnu sirovinu
spremnu za proizvodnju novih proizvoda.
Skraćeno, reciklaža je prevođenje materijalnih dobara iz faze potrošnje u fazu
produkcije.
Veoma je važno najpre odvojiti otpad prema vrstama otpadaka.
Reciklažu je moguće smatrati za određeni oblik proizvodnje.
Reciklaža funkcioniše na dva principa:
1.Organizacioni princip prirode
2.Organizacioni princip veštačke-antropogene proizvodnje

Organizacioni princip prirode

Živi organizmi koje ćemo okarakterisati kao prirodno ulazno- izlazne sisteme,
se ne interesuju za emisije koje nastaju pri njegovom delovanju. Interesuju
se za ulaz, koji trebaju, i ukoliko taj ulaz nije dovoljan, nastaju tri moguća
rešenja:
1.Dolazi do izumiranja vrste
2.Sele se na druge teritorije koje će im obezbediti odgovarajući ulaz
3.Prilagođavaju se korišćenju drugog ulaza koji postoji u njihovoj okolini

Organizacioni princip veštačke-antropogene proizvodnje

Ovde se takodje proizvođač ne interesuje za emisije, ali se razlikuje po tome
što se ne interesuje za ulaz, interesuje se za proizvodnju i plasman svog
izlaza.
Ulazno-izlazni sistemi su sistemi toka. Materijal i radni ulaz teže prema “unutra”, a
emisija i izlaz teže prema “napolje”. Priroda reguliše ovakav sistem na strani
ulaza, ukoliko ulaz nije na raspolaganju u dovoljnoj količini, sistem postaje radno
nefunkcionalan.
Civilizacija nasuprot tome reguliše ovaj sistem na strani izlaza, ako je mala potreba
izlaza, sistem postaje nefunkcionalan.
Svetsko tržište, posredstvom cena, signalizira nedostatak posedovanja
određenog ulaza. S´ toga, u okviru civilizacije mora da važi suprotna
tvrdnja- proizvođač se mora brinuti o emisijama koje produktuje svojom
proizvodnjom.
Rako da će proizvođači morati da ograniče nastajanje emisija, a i te emisije
koje nastanu, moraće urediti tako da bi se plasirali na tržište.
Reciklaža bi trebala da se upravlja preko sledećih faktora:
1.Mora biti dobro organizovano sakupljanje otpada i njegovo sortiranje
prema vrsti i načinu iskorišćenja
2.Otpad se mora uređivati da bi bio u prikladnom stanju za reciklažu
3.O reciklaži se mora voditi računa još kod projektovanja proizvodnog
sistema, odnosno, da bi se iz njega bilo moguće reciklirati otpad
4.Informacije koje mogu da utiču na reciklažu tako da ona bude
jednostavnija i efikasnija, moraju biti pristupačnije
5.Moramo shvatiti da je savršena reciklaža( kakva se može naći u prirodi) jedini način za postizanjeekološke ravnoteže

Namenjena sredstva za zaštitu životne sredine opštine u Srbiji troše u druge svrhe!







Opštine u Srbiji na životnu sredinu postroše manje novca nego što naplate od građana i privrede na ime naknade za tu oblast, a prikupljena sredstva se često nenamenski troše, ocenjuje se u analizi Ekološkog centra Stanište iz Vršca. Opštine već godinama za zaštitu životne sredine potroše manje novca nego što namenski naplate kroz naknade, navodi se u analizi kojim je obuhvaćen period 2010-2013. godina.

U 2013. godini, zbirni prihodi od namenskih naknada za životnu sredinu u 145 opština u Srbiji bili su oko tri milijarde dinara, rashodi kroz budžetske fondove 2,5 milijarde dinara, a ostatak je prenet u 2014. godinu.
Zbirni iznos neutrošenih sredstava za sve opštine u protekle četiri godine dostigao je 4,1 milijardu dinara, navodi se u analizi koju je objavio portal EurAktiv Srbija.
Dodaje se da se smanjuje broj lokalnih samouprava u kojima su rashodi manji od prihoda za životnu sredinu, ali da i dalje u više od polovine opština to nije slučaj, kao i da su smanjenju razlike između prihoda i rashoda doprineli pad prihoda i ukidanje naknade za motorna vozila.

-Veliki iznosi javnog novca troše se na programe koji ne pripadaju životnoj sredini, ne doprinose njenoj zaštiti i unapređenju i ne podupiru nacionalne prioritete EU integracija u ovoj oblasti.- navodi se u analizi i dodaje da se sredstva koriste za izgradnju vodovodne mreže, sportskih objekata, asfaltiranje ulica i slično.
Ti rashodi se beleže kao zaštita životne sredine, zbog čega se stvara pogrešna slika o visokim ulaganjima u životnu sredinu, ali bez očekivanih rezultata, ocenjuje se u analizi.
Lokalne vlasti subvencionišu svoja javna komunalna preduzeća sa ukupno više od jedne milijarde dinaragodišnje što se beleži ulaganje u zaštitu životne sredine, ukazuje se u analizi i sugeriše da se proveri da li se zaista radi o programima za životnu sredinu.
Srbija bi u ispunjavanje uslova zaštite životne sredine na putu ka EU do 2030. godine trebalo da uloži 10,6 milijardi evra, podseća se u analizi i dodaje da, prema iskustvima zemalja u okruženju, 35 do 60 %finansijskog tereta podnose lokalne samouprave.
Navodi se i da je do 2011. godine u životnu sredinu u Srbiji ulagano oko 0,4 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), a da postoje podaci koji ukazuju da je zbog krize ulaganje opalo proteklih godina na 0,25 % BDP-a.





Početkom 2009. godine pokrenuta je kampanja Očistimo Srbiju. Akciju je
pokrenulo  Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja a Republika Srbija
je pod koordinacijom Ministarstva akciju postavila kao jedan od svojih prioriteta.
Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja prepoznalo je, kao jedan
od najvećih problema životne sredine u Srbiji, nizak nivo upravljanja otpadom.
Problemi nastaju kao posledica nedovoljno razvijene infrastrukture, ali i loših navika i
nedovoljne brige za okolinu.
Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja zato pokreće široku društvenu
akciju „Očistimo Srbiju" čiji su ciljevi:
1. Smanjenje zagađenja
• Uklanjanje divljih deponija
• Rešavanje problema opasnog otpada
• Unapređenje sistema upravljanja otpadom
2. Podizanje kapaciteta EKO industrije
• Donošenje novih propisa - kao temelj razvoja
• Finansijska podrška za kupovinu opreme
• Formiranje javne baze podataka
3. Promena loših navika i unapređenje svesti o značaju zaštite životne sredine
• Edukativna kampanja
• Veća zastupljenost zaštite životne sredine u obrazovanju
• Uvažavanje ekoloških principa tokom javnih događaja i manifestacija